Ministar Husein Memić je veoma aktivan na društvenim mrežama u kome najavljuje ali isto tako i pokazuje šta je uradila njegova stranka kao i brojni projekti koji će se tek realizovati.
Jedan od brojnih projekata je i korćenje rijeke Raške, Jošanice i Trnavice!
“Nije prvi put da se oko važnih projekata pokušava stvoriti buka i zamagliti činjenice, kako bi se umanjio značaj i važnost jednog od najvećih infrastrukturnih i investicionih projekata za grad.
Građani zaslužuju istinu, činjenice i jasne informacije, a ne proizvoljna tumačenja bez odgovornosti.
Radovi se sprovode u skladu sa projektima i standardima struke, uz nadzor nadležnih institucija. Jasno je da bez ozbiljnog projekta ne bi bilo moguće ni obezbediti sredstva Svetske banke, niti ispuniti sve propisane procedure za ovako veliki projekat.
Betonska regulacija korita nije stvar proizvoljnog mišljenja, već optimalno i stručno inženjersko rešenje iz oblasti hidrotehnike.
Sporni betonski potporni zidovi izvode se tamo gde nema prostora za formiranje primarnog i sekundarnog korita. Na delovima reke Raške, kao i na toku Trnavice, nije bilo moguće izvesti sekundarno korito, prvenstveno zbog velikog broja kuća i domaćinstava koja se nalaze neposredno uz vodotok. Zato se postavljaju potporni zidovi, kako bi se zaštitila upravo ta domaćinstva čiji su objekti i imanja u neposrednoj blizini rečnog toka.
Šetnjom uz Rašku i delom Jošanice jasno je i lako uočljivo da je tamo gde je bilo dovoljno prostora, projekat predvideo i primarno i sekundarno korito. Tamo gde uslovi nisu postojali, urađeni su sigurnosni potporni zidovi kao najbezbednije rešenje protiv erozije i obrušavanja zemljišta. To su upravo bila najugroženija naselja tokom ranijih poplava, koja nažalost, to najbolje znaju.
Lako je reći šta je trebalo uraditi danas, ali treba imati u vidu da je 1979. godine, kada su se tada izvodili radovi na regulaciji rečnih korita, situacija bila potpuno drugačija. Danas su Selakovac, Gornji Lug i druga naselja gusto naseljena, dok su tada na tim mestima bile samo livade i poljoprivredne površine. Upravo u tome je složenost ovog projekta, u uslovima guste urbanizacije realizovati ovako obiman projekat zaštite od poplava.
Svi koji imaju stručne i inženjerske predloge mogu se obratiti „Srbijavodama“, Republičkoj direkciji za vode, preko koje se projekat sprovodi, kao i nadzornim institucijama i Svetskoj banci koja finansira projekat.
Struka je jasna i ne može biti predmet političkih tumačenja niti broja lajkova.
Međutim, očigledno to i nije cilj već samo manipulacija javnošću, uz političke motive i netrpeljivost prema svemu što se gradi i radi.
Od početka projekta govorilo se da se nikada neće realizovati.
Onda se govorilo da neće biti urađen kanalizacioni sistem.
Sada, kada je postalo jasno da se radovi izvode po svim standardima i da projekat napreduje, počele su kritike da „smeta beton“.
Projekat koji predstavlja ovako veliko javno dobro, trajno menja infrastrukturu i perspektivu grada, generacije su ga čekale i generacije će ga naslediti. On trajno rešava problem poplava, bezbednost i izgleda naših reka, koje su ukras grada.
Dežurni „eksperti za sve i svašta“, za vazduh, vodu, deponiju, Rogoznu i rečna korita, isti su oni koji se oglašavaju bez odgovornosti, šireći samo negativnost i lične frustracije.
Građani, međutim, vrlo dobro znaju razliku između galame i rezultata. Narod zna ko rešava probleme.
Naš fokus ostaje isti, konkretan rad, rezultati i interes građana!”
